Kanadska mjera okupacijskog izvođenja (COPM) nam u procjeni vožnje pomaže razumjeti što vožnja osobi omogućuje u svakodnevnom životu. Kroz razgovor o važnim aktivnostima, izvedbi i zadovoljstvu, radni terapeut može prepoznati koje će okupacije biti ugrožene ako vožnja više nije sigurna te zajedno s osobom i obitelji izraditi plan sigurne mobilnosti koji čuva dostojanstvo, izbor i sudjelovanje u zajednici.

Kanadska mjera okupacijskog izvođenja vožnju ne promatra samo kao tehničku sposobnost upravljanja automobilom, nego kao okupaciju koja omogućuje sudjelovanje u svakodnevnom životu.

Drugim riječima, COPM nam pomaže da ne pitamo samo:

“Može li osoba još voziti?”

nego:

“Što vožnja toj osobi omogućuje?”
“Što će izgubiti ako više ne vozi?”
“Koje aktivnosti trebamo očuvati drugim oblicima mobilnosti?”

Kako COPM pomaže u procjeni vožnje?

1. Kanadska mjera okupacijskog izvođenja (COPM) nam otkriva značenje vožnje za osobu

Za jednu osobu vožnja znači odlazak liječniku.
Za drugu znači neovisnost.
Za treću odlazak na misu, tržnicu, kavu, groblje, frizera, unucima ili prijateljima.

COPM nam pomaže razumjeti koje su aktivnosti iza same vožnje.

Primjer pitanja:

“Kamo vam je najvažnije moći otići automobilom?”
“Što biste najteže podnijeli da više ne možete voziti?”
“Koje biste aktivnosti željeli zadržati čak i ako prestanete voziti?”

Tako vožnja postaje ulaz u razgovor o stvarnom životu osobe.

2. Pomaže razlikovati vožnju kao cilj i vožnju kao sredstvo

U radnoj terapiji vožnja najčešće nije krajnji cilj. Ona je sredstvo za sudjelovanje.

Primjer:

Osoba kaže:
“Meni je važno da vozim.”

Kroz COPM možemo doći do dubljeg značenja:

“Važno mi je da mogu samostalno otići u trgovinu.”
“Važno mi je da ne moram moliti djecu za prijevoz.”
“Važno mi je da mogu posjetiti suprugu na groblju.”

Tada cilj intervencije nije nužno “nastaviti voziti pod svaku cijenu”, nego:

očuvati pristup važnim mjestima, ljudima i aktivnostima.

3. Pomaže procijeniti utjecaj prestanka vožnje na svakodnevni život

Kada vožnja više nije sigurna, COPM može pokazati koje će okupacije biti najviše pogođene.

Na primjer:

COPM nam tako pomaže prepoznati gdje je najveći rizik za gubitak sudjelovanja.

4. Omogućuje mjerenje izvedbe i zadovoljstva

COPM je koristan jer osoba sama ocjenjuje:

koliko dobro izvodi aktivnost
i
koliko je zadovoljna tom izvedbom.

Na primjer, osoba može navesti problem:

“Teško mi je ići u trgovinu jer više ne vozim noću.”

Zatim ocjenjuje:

• izvedba: 4/10
• zadovoljstvo: 2/10

Nakon intervencije, primjerice dogovora dostave, prijevoza susjeda ili korištenja javnog prijevoza, ponovno procjenjujemo:

• izvedba: 7/10
• zadovoljstvo: 6/10

Tako možemo pokazati da radnoterapijska intervencija ima učinak, čak i ako osoba više ne vozi.

5. Pomaže u razgovoru o prestanku vožnje

Razgovor o prestanku vožnje često je emocionalno težak. Ako započnemo s rečenicom:

“Vi više ne biste trebali voziti.”

osoba može osjetiti sram, ljutnju, otpor ili strah.

COPM omogućuje drugačiji početak razgovora:

“Želim razumjeti koje su vam aktivnosti najvažnije i kako ih možemo očuvati ako vožnja postaje nesigurna.”

To mijenja ton razgovora.
Fokus se premješta s gubitka na plan.

Primjer COPM pitanja vezanih uz vožnju

Radni terapeut može pitati:

• Kamo najčešće vozite?
• Koje su vam vožnje najvažnije?
• Koje vožnje sada izbjegavate?
• Postoje li situacije u vožnji u kojima se osjećate nesigurno?
• Što bi za vas značilo da više ne vozite?
• Tko bi vam mogao pomoći u prijevozu?
• Koje biste aktivnosti svakako željeli zadržati?
• Kako biste ocijenili svoju trenutnu sposobnost odlaska na ta mjesta?
• Koliko ste zadovoljni trenutnom razinom svoje mobilnosti?

Kako COPM povezati s planom mobilnosti?

Nakon COPM razgovora možemo izraditi individualni plan sigurne mobilnosti.

Primjer:

Problem prema COPM-u:
“Ne mogu više sigurno voziti do tržnice i liječnika.”

Važnost aktivnosti:
10/10

Trenutna izvedba:
3/10

Zadovoljstvo:
2/10

Radnoterapijski plan:

• istražiti najbližu autobusnu/tramvajsku liniju,
• provježbati jednu sigurnu rutu,
• uključiti susjedu za tržnicu jednom tjedno,
• organizirati taksi ili obiteljski prijevoz za liječnika,
• dogovoriti dostavu težih namirnica,
• napraviti karticu s adresom, kontaktom i planom puta.

Cilj:
Osoba i dalje odlazi na važna mjesta, ali na sigurniji način.

Radnoterapijska vrijednost COPM-a u procjeni vožnje

COPM pomaže radnom terapeutu da procjenu vožnje poveže s:

• identitetom osobe,
• svakodnevnim rutinama,
• socijalnom uključenošću,
• osjećajem neovisnosti,
• dostupnošću zajednice,
• obiteljskim odnosima,
• alternativnim oblicima prijevoza,
• kvalitetom života.

Zato je COPM osobito vrijedan kada se procjenjuje prijelaz s vožnje na druge oblike mobilnosti.

Hrvatska verzija COPM se može nabaviti preko slijedeće stranice.

Obrazac kojeg mogu koristiti radni terapeuti kao podršku u ovom koraku se nalazi na slijedećem linku