Vožnja automobila u starijoj dobi nije samo tehnička vještina. Iz radnoterapijske perspektive, vožnja i mobilnost u zajednici pripadaju važnim instrumentalnim aktivnostima svakodnevnog života jer omogućuju osobi da dođe do liječnika, trgovine, obitelji, prijatelja, kulturnih, vjerskih i društvenih aktivnosti. Drugim riječima, vožnja često nije cilj sama po sebi — ona je most prema sudjelovanju u životu. AOTA upravo područje “driving and community mobility” prepoznaje kao važan dio radnoterapijske prakse, s ciljem očuvanja neovisnosti i sigurnog sudjelovanja starijih osoba što je dulje moguće.
Za mnoge starije osobe automobil znači slobodu, spontanost i osjećaj kontrole nad vlastitim danom. Kada osoba može sama odlučiti kada će otići u trgovinu, na pregled, u posjet ili na aktivnost koja joj je važna, ona ne zadržava samo mobilnost — zadržava osjećaj identiteta, autonomije i pripadanja zajednici. Istraživanja o mobilnosti starijih osoba pokazuju da su stariji vozači uključeni u više aktivnosti izvan doma nego osobe koje više ne voze, a mobilnost je povezana s kvalitetom života i sudjelovanjem u svakodnevnim okupacijama.
Zato razgovor o vožnji u starijoj dobi nikada ne bi trebao početi samo pitanjem: “Je li osoba još siguran vozač?” Jednako važno pitanje je: “Kako će osoba i dalje živjeti život koji joj je važan ako vožnja postane nesigurna?”
Radnoterapijska literatura naglašava da prestanak vožnje može biti vrlo osjetljiva životna tranzicija. Može utjecati na svakodnevnu rutinu, socijalne kontakte, osjećaj neovisnosti, dostupnost zdravstvene skrbi i kvalitetu života. Upravo zato podrška starijoj osobi ne smije završiti porukom “više ne smiješ voziti”. Potrebno je planirati nove načine mobilnosti, nove rutine i nove oblike podrške kako bi osoba ostala povezana s ljudima, mjestima i aktivnostima koje joj znače.
U ovoj virtualnoj učionici vožnju promatramo kao dio šire slike: sigurnosti, dostojanstva, prava na kretanje i sudjelovanja u zajednici. Govorit ćemo o tome kako prepoznati znakove da vožnja postaje izazovna, kako razgovarati o ograničenju ili prestanku vožnje, kako uvažiti emocije koje se pritom javljaju i kako zajedno s osobom i obitelji izraditi plan sigurne mobilnosti.
Cilj nije oduzeti neovisnost.
Cilj je očuvati sigurnost, izbor, rutinu i povezanost.
Jer kada vožnja više nije sigurna, mobilnost ne smije prestati. Ona se treba pažljivo, stručno i ljudski ponovno oblikovati.
Mobilnost bez prepreka počinje razumijevanjem da starijoj osobi ne oduzimamo samo ključeve automobila nego zajedno tražimo nove puteve prema životu koji joj je važan.
Procjena važnosti koju pridajemo vožnji može se provesti kroz niz radnoterapijskih procjena, a jedna od najčešćih koju hrvatski radni terapeutki koriste je Kanadska mjera okupacijskog izvođenja. Više o korištenju COPM-a Kanadske mjere okupacijskog izvođenja možete vidjeti u idućoj lekciji.
Literatura:
Centers for Disease Control and Prevention, National Center for Injury Prevention and Control. (2020, December 16). Keep on Your Feet—Preventing Older Adult Falls. Centers for Disease Control and Prevention. https://www.cdc.gov/injury/features/older-adult-falls/index.html#:∼:text = One%20out%20of%20four%20older,particularly%20among%20the%20aging%20population.&text = About%2036%20million%20older%20adults,in%20more%20than%2032%2C000%20deaths
