Takozvane „trigger točke“ su mjesta na mišiću koja su bolna na pritisak te se ta
bol širi i u druge dijelove tijela. Žarišne točke se javljaju na mjestima gdje su se mišićna
vlakna skratila. Tijekom pritiska se stvara lokalni i preneseni bol, a nastaju kao
posljedica preopterećenja mišića, anatomskih anomalija, psiholoških čimbenika,
kroničnih infekcija ili poremećaja metabolizma. „Trigger točke“ mogu biti aktivne i
latentne. Aktivnim točkama bolnost je kontinuirana, a imaju sposobnost odašiljanja
prenesenog bola u neki drugi dio tijela, što rezultira lančanim aktiviranjem latentnih
„trigger točaka“. Naime, živci koji javljaju osjećaj bola u nekoliko mjesta u tijelu se kod
kralježnice spajaju u jedan veći živac, prije nego li se nastave protezati prema mozgu.
Spajanjem tih signala dolazi do pogrešnog dojma odakle je originalan izvor bola, te
one ne prenose doslovno fizički bol na drugo mjesto, već je takva bolesnikova
percepcija. Latentne točke ne uzrokuju prenesenu bol već samo lokalnu, kod pritiska
na njih ili pri naporu kada se mišić koji je zahvaćen njima aktivira. Akutne „trigger točke“
mogu biti uzrok glavobolje, vrtoglavice, mučnine, bola u sinusima i donjoj čeljusti, te
lokalnog i udaljenog bola u vratu. Ukoliko se ne liječe, nastaju asimetrije lokomotornog
sustava te poremećaj koordinacije i ravnoteže. „Trigger točke“ ponekad uslijed pritiska
na živac koji prolazi u blizini uzrokuju jače bolove i trnce. Naime, simptomi „trigger
točaka“ mogu biti uzroci krivih početnih dijagnoza kao što su akutne traume, upale,
degenerativna i tumorska oboljenja.
Mehaničkim podražajem ili infiltracijom lokalnog anestetika i glukokortikoida dolazi do
opuštanja i produljenja mišićnog vlakna te se na taj način postiže smanjenje bola.
Rocha i Sanchez su u svom istraživanju zaključili da liječenje bolesnika preko „trigger
točki“ može omogućiti bolje rezultate u odnosu na dotad opisane metode. U
istraživanju na uzorku od 71 bolesnika istraživali su djelovanje „trigger točka“ terapije
na smanjenje tinitusa i miofascijalnog bolnog sindroma. Također su pronašli značajnu
korelaciju između tinitusa i prisutnih miofascijalnih „trigger točki“ na glavi, vratu i
ramenom pojasu. Kod 56% bolesnika s tinitusom i miofascijalnim „trigger točkama“ bol
se može tretirati primjenom kompresije tih točaka na mišić masseter. Kod bolesnika s
kroničnim bolom u tom području, terapija je efikasnija. Ova metoda liječenja bola se
češće primjenjuje u mlađih osoba zbog veće vjerojatnosti degenerativnih promjena
vratne kralježnice i temporomadibularnog zgloba u starijih osoba.
Više možete pročitati na slijedećim linkovima:
