Svjesno ili nesvjesno ljudi šalju signale i razmjenjuju različite informacije međusobno, pa tako tumače i reagiraju na neku od informacija, razumi poruku i odgovaraju na nju, što bi značilo da je komunikacija uspješno uspostavljena. Komunikacija i međusobni razgovor nije isto, a da bi se razumjele komunikacijske poteškoće važno je razumjeti pojmove jezika i govora, kao i razliku između njih.
Potpomognuta komunikacija (PK) ili alternativna i augmentativna komunikacija (AAK) integrirana je skupina sastavnica koja uključuje: simbole, pomagala, strategije i tehnike koje korisnici rabe s ciljem jačanja komunikacije (American Speech-Language-Hearing Association, 1991).
Namijenjena je osobama sa složenim komunikacijskim potrebama koje se ne mogu služiti govornim jezikom i/ili imaju teškoće jezičnoga razumijevanja uslijed različitih teškoća, poremećaja i oštećenja, višestrukim teškoćama, intelektualnim teškoćama, komunikacijskim teškoćama i poremećajem iz spektra autizma, oštećenjem vida, oštećenjem sluha, djeca s neurorazvojnim rizikom, djeca s jezičnim i govornim teškoćama.
PK je zajednički naziv za različite komunikacijske načine i metode koje pomažu kod komunikacije među ljudima. Cilj je dati osobama mogućnost izražavanja ili razumijevanja rečenog. PK se može koristiti zajedno s govornim jezikom ili pak kao zamjena za govorni jezik. Istraživanja su pokazala da PK potpomaže razvoju govora, pa se ne treba bojati da će PK spriječiti razvoj govora i jezika ( Thunberg).
Načini potpomognute komunikacije mogu biti: komunikacija tijelom, predmetima, manualni znakovi kao PK (hrv. HZJ), različite vrste fotografija, slika i nacrtanih simbola (npr. PECS), uređaji koji proizvode govor – „komunikatori“ ili računala.
