Prev Next
Kad bi demencija progovorila > O Alzheimerovoj bolesti-najčešćem uzroku demencije

O Alzheimerovoj bolesti-najčešćem uzroku demencije

Alzheimerova bolest (AB) je neizlječiva, progresivna bolest središnjeg živčanog sustava koja dovodi do kognitivnog (intelektualnog) propadanja, promjena u ponašanju te ovisnosti o pomoći u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, čime se značajno smanjuje kvaliteta života oboljelih i njihovih obitelji. Najčešće se javlja u starijoj životnoj dobi i predstavlja najčešći uzrok demencije, odgovoran za oko dvije trećine svih slučajeva demencije kod osoba starijih od 65 godina.

Patofiziološki mehanizmi
Alzheimerova bolest (AB) je karakterizirana složenom interakcijom više patofizioloških
mehanizama koji dovode do progresivne neurodegeneracije. Osnovni procesi (no ne i jedini) su nakupljanje amiloid-beta plakova, nakupljanje tau proteina u obliku neurofibrilarnih čvorova, neuroinflamacija, oksidativni stres, mitohondrijska disfunkcija, poremećaj kolinergičkog, sustava i ekscitotoksičnost glutamata. Ovi kompleksni mehanizmi međusobno djeluju u začaranom krugu, međusobno se potiču i dovode do gubitka neurona i kognitivnog propadanja. Patološke promjene u mozgu (npr. nakupljanje amiloid-beta plakova i tau proteina) počinju godinama, pa čak i desetljećima prije pojave prvih kliničkih simptoma AB.

 

 

Sa lijeve strane prikazan je izgled mozga i neurona zdrave osobe, dok se na desnoj vidi njihov promijenjeni izgled kod Alzheimerove bolesti.

 

 

 

Klinička slika

Kliničku sliku Alzheimerove bolesti (AB) obilježavaju poremećaji kognitivnih funkcija te psihički i ponašajni simptomi. U većini slučajeva, simptomi AB razvijaju se polako i neprimjetno, a prvi znakovi/simptomi su često pogrešno pripisani normalnom procesu starenja. Kratkoročno pamćenje (pamćenje nedavnih informacija i događaja) je najranije ugroženo uslijed oštećenja hipokampusa, a kako se bolest širi (progredira) iz hipokampusa u ostale dijelove mozga, tijekom vremena su ugrožene i druge sposobnosti poput jezično-govornih sposobnosti, snalaženja u vremenu i prostoru, izvršnih funkcija, apstraktnog mišljenja, rasuđivanja, ponašanja, itd. S vremenom AB napreduje do točke kada osoba više nije sposobna samostalno obavljati svakodnevne radnje/aktivnosti poput oblačenja, pranja zubi, tuširanja, odlaska u trgovinu, pripremanja obroka, korištenja mobitela, itd. U kasnijim stadijima AB dolazi do potpune ovisnosti o tuđoj njezi i pomoći u obavljanju kako kompleksnijih tako i najjednostavnijih aktivnosti svakodnevnog života (najjednostavnijih iz perspektive zdrave osobe).
*
Tablica prikazuje pet faza AB, od pretkliničke faze do teškog oblika AB opisujući karakteristike svake pojedine faze. Blagi kognitivni poremećaj (engl. mild cognitive impairment) predstavlja prijelaznu fazu između uobičajenog starenja i početka neurodegenerativnih promjena koje mogu (i ne moraju) dovesti do demencije. Blagi kognitivni poremećaj može, osim zbog AB, nastati i zbog drugih neurodegenerativnih bolesti, krvožilnih problema (oštećenja krvnih žila u mozgu), ozljeda mozga, nedostatka i loše kvalitete sna, depresije i anksioznosti, itd. Duljina trajanja svake pojedine faze AB, kao i intenzitet simptoma mogu varirati ovisno o komorbiditetima i brzini neurodegeneracije. Iako je u tablici prikazano pet faza bolesti, važno je napomenuti da u literaturi postoje i druge podjele progresije bolesti, što dodatno potvrđuje složenost i individualne razlike u tijeku razvoja AB.

Dijagnostika i liječenje

Dijagnostika AB predstavlja složen i višefazni proces. Razgovor s bolesnikom i članovima obitelji provodi se radi uvida u tijek i karakter kognitivnih smetnji, promjene u ponašanju i svakodnevnom funkcioniranju. Prikupljaju se podaci o medicinskoj, psihijatrijskoj i obiteljskoj povijesti bolesti, lijekovima i drugim relevantnim faktorima. Nadalje, provode se laboratorijske analize, opći somatski, neurološki, neurokognitivni i neuropsihološki pregledi, slikovne pretrage mozga te analiza likvora. Glavni cilj ovih postupaka je potvrditi prisutnost demencije, utvrditi radi li se o AB te isključiti druge moguće uzroke kognitivnog propadanja. Zbog postupnog razvoja simptoma, rani stadiji bolesti često ostaju neprepoznati, što može dovesti do odgode postavljanja dijagnoze i početka liječenja.

Prema hrvatskim istraživanjima, kod 14 % osoba starijih od 65 godina uočavaju se manifestacije psihoorganskih promjena. Međutim, postavljanje dijagnoze psihoorganskih promjena ne znači automatski da je riječ o kliničkoj slici demencije, stoga je neophodno dijagnostičkim metodama razlikovati kognitivne smetnje koje premašuju očekivane promjene vezane uz dob od uobičajenih starosnih promjena. Blagi kognitivni poremećaj javlja se u 3 do 19 % starije populacije, a kod polovice tih pacijenata u roku od pet godina razvija se demencija.
Istraživanja upozoravaju na česte zablude među općom populacijom kao i zdravstvenim djelatnicima, koji ponekad ne prepoznaju AB kao uzrok demencije ili simptome tumače kao dio normalnog procesa starenja. Kako bi proces “liječenja” bio što uspješniji vrlo je važno postavljanje rane i ispravne dijagnoze. Trenutačno dostupni lijekovi ne mogu izliječiti AB i povratiti jednom izgubljene kognitivne i druge funkcije, ali mogu usporiti progresiju bolesti, olakšati kognitivne, bihevioralne (ponašajne) i psihičke simptome, omogućiti veću i dužu samostalnost i samim time poboljšati kvalitetu života bolesnika i njegovatelja.

Korisni linkovi:

Odbijanje odlaska liječniku – kako uvjeriti osobu s demencijom da ode na pregled?

Dijagnoza demencije – kojem liječniku se trebam obratiti?

Dijagnoza demencije – od čega se sastoji?

Čimbenici rizika

Hipoteze o čimbenicima rizika za nastanak AB su brojne, a dijelimo ih na nepromjenjive i promjenjive. U nepromjenjive čimbenike rizika ubrajamo genetiku, stariju životnu dob, ženski spol i Downov sindrom. Treba istaknuti da AB nije rezultat ubrzanog starenja, već je doista riječ o specifičnoj bolesti- iako je njezina učestalost veća kod starijih osoba, starenje samo po sebi nije uzrok ove bolesti.

Potencijalno promjenjivi čimbenici rizika uključuju prehranu, pušenje, alkohol, tjelesnu aktivnost, kognitivnu aktivnost, niži stupanj obrazovanja, traume glave, gubitak sluha, društvenu izolaciju, depresiju, kronični stres te poremećaje spavanja. Navedeni čimbenici mogu doprinijeti povećanju rizika za pojavu bolesti (npr. tjelesna neaktivnost i neuravnotežena prehrana) ili, naprotiv, mogu imati zaštitnu ulogu (dostatna tjelesna aktivnost i uravnotežena prehrana) što može smanjiti vjerojatnost nastanka AB, kao i brzinu napredovanja postojeće AB. U značajnoj većini, odnosno u 95% slučajeva AB, radi se o sporadičnom obliku koji je najvjerojatnije posljedica kombinacije genetskih (nepromjenjivih) i okolišnih (promjenjivih) čimbenika rizika.  

Promjenjivi čimbenici rizika za nastanak AB, između ostalih, uključuju i brojne krvožilne i metaboličke poremećaje kao što su pretilost, visoki krvni tlak, dislipidemija, inzulinska rezistencija, dijabetes tipa 2, hiperhomocisteinemija, kardiovaskularne i cerebrovaskularne bolesti, steatotična bolest jetre povezana s metaboličkom disfunkcijom i dr. Njihovo mijenjanje zdravim načinom života dokazano smanjuje rizik za nastanak AB što potvrđuju brojna istraživanja. 

 

Pogledajte 2 vrlo kratka videa dr. Filipa Đerke:

Demencija i povišeni šećer

Duboki san i zdravlje mozga

Medicina životnog stila (engl. Lifestyle medicine) – “Bolje spriječiti nego liječiti”

Budući da su postojeće terapije (lijekovi) ograničene na usporavanje progresije AB i ublažavanje simptoma, sve veći interes istraživanja usmjeren je na zdravi način života koji ima za cilj prevenciju i usporavanje napredovanja AB. Temeljni elementi medicine životnog stila mogu se uspješno integrirati u kliničke pristupe kako za prevenciju tako i za i potporu liječenju AB, a obuhvaćaju:

  • uravnoteženu prehranu
  • redovitu tjelesnu aktivnost
  • uspješno upravljanje stresom
  • dovoljnu količinu sna i kvalitetu sna
  • socijalnu uključenost/angažiranost
  • izbjegavanje konzumacije alkohola, duhana i droga

 

Procjenjuje se da bi se barem 1/3 slučajeva AB na globalnoj razini mogla u potpunosti spriječiti pridržavanjem zdravog načina života.

 

 

 

* Hrvatska udruga za medicinu životnog stila (HUMŽiS) – neprofitna organizacija koja okuplja liječnike, zdravstvene djelatnike, kineziologe, nutricioniste i psihologe zainteresirane za promicanje i uporabu načela medicine životnog stila u prevenciji, liječenju i poboljšanju kroničnih nezaraznih bolesti uključujući demencije.

 

Izvor: Lukić, V. (2025). Utjecaj prehrane na Alzheimerovu bolest: pregledni rad. Diplomski rad, Sveučilište u Rijeci, Fakultet zdravstvenih studija.

https://www.crolma.net/

Leave a Comment

    Accessibility by WAH