Cilj: Razumjeti kako fiziološko i kognitivno starenje utječe na mentalno zdravlje starijih osoba te prepoznati rizične i zaštitne čimbenike za očuvanje psihičkog blagostanja.
Mentalno zdravlje u starijoj životnoj dobi određeno je složenom interakcijom fizioloških, kognitivnih, psiholoških i socijalnih promjena koje prate proces starenja. Radnoterapijski modeli, poput Model of Human Occupation (MOHO), Person–Environment–Occupation (PEO) i Canadian Model of Occupational Performance and Engagement (CMOP-E), naglašavaju da kvaliteta života proizlazi iz mogućnosti osobe da sudjeluje u smislenim aktivnostima unutar podržavajućeg okruženja. Svaka promjena u tjelesnom, emocionalnom ili socijalnom funkcioniranju može poremetiti ravnotežu i utjecati na mentalno zdravlje.
Fiziološke promjene u starijoj dobi ne znače automatski pogoršanje mentalnog zdravlja, ali mogu stvoriti uvjete za ranjivost. U radnoterapijskoj literaturi često se naglašava da fizički aspekti zdravlja snažno oblikuju mogućnost sudjelovanja u svakodnevnim aktivnostima (occupations), što je izravno povezano s emocionalnim blagostanjem.
Ključne fiziološke promjene:
Iz perspektive radne terapije, sve ove promjene važne su jer mogu ograničiti kapacitet za aktivno sudjelovanje, a upravo aktivnost i angažman imaju zaštitni učinak na mentalno zdravlje.
Kognitivno starenje je normalan proces i ne treba ga poistovjećivati s demencijom. U literaturi se opisuje kao postupno smanjenje brzine obrade informacija, dok ostale funkcije – poput rječnika, iskustva i socijalne mudrosti – mogu ostati stabilne ili se čak poboljšati.
Ove promjene postaju izazovne kada osoba zbog njih počne izbjegavati aktivnosti ili se povlačiti iz socijalnih kontakata. Radnoterapijski pristup naglašava da se intervencije trebaju usmjeriti na prilagodbu aktivnosti, a ne na povlačenje iz njih.
Pogledajte predavanje akademkinje Vide Demarin: „Čimbenici stila života u prevenciji kognitivnog urušavanja“ sa 1. kongresa Hrvatske Alzheimer alijanse. U video materijalima akademkinja naglašava važnost neuroplastičnosti, sposobnosti mozga da se mijenja i prilagođava kroz život. To je snažna zaštita od kognitivnog pada i naglašava ključnu radnoterapeutsku poruku: aktivnost, izazov i socijalna uključenost “hrane” mozak.
Radnoterapijska praksa koristi biopsihosocijalni okvir za prepoznavanje rizika. Najčešći rizični čimbenici uključuju:
Biološki i zdravstveni rizici:
Psihološki rizici:
Socijalni rizici:
Okolišni rizici (radnoterapijska perspektiva):
Otkrivanje rizičnih čimbenika prvi je korak prema planiranju intervencija koje jačaju otpornost i mentalno zdravlje.
U skladu s preporukama iz neuroznanosti, gerontologije i radnoterapijske prakse, pet ključnih zaštitnih čimbenika su:
Svakako poslušajte LOOD podcast Vinka Mihaljevića s akademkinjom Vidom Demarin o tome kako potaknuti neuroplastičnost, stres i mozak, kako prevenirati demenciju – O misteriju mozga, uma i duše
Pročitajte predavanje Ne laje pas radi sela mentalno zdravlje i starenje