Pri razmatranju načina na koji bi se korisnik sudjelovao u aktivnosti kuhanja, terapeut se služi teorijama jedinstvenim za svoju profesiju kako bi odabrao odgovarajući model. Zatim razmatra referentne okvire koji usmjeravaju proces intervencije opisujući kako se može primijeniti znanje u određenom području prakse. To će podržati model odabran za identifikaciju specifičnih intervencijskih pristupa koji se mogu koristiti kako bi se omogućilo klijentu da postigne svoje odabrane ciljeve (Parker 2006).

Omogućavanje kuhanja modifikacijom okoline

Naše okolina utjecat će na način na koji se ponašamo, a terapeutu će identificirati kontekst u kojem će se aktivnost kuhanja obavljati (Rigby et al 2008). Ograničeni pristup i ograničeno korištenje raspoloživog prostora neće samo predstavljati fizičku prepreku za osposobljavanje, već će također utjecati na svrhu i značenje koje kuhanje može donijeti toj osobi (Bryant i Mckay 2005). To također može dodatno utjecati na njihovu motivaciju i užitak da nastave (Bryant i McKay 2005). Terapeut treba uzeti u obzir da nije uvijek osoba ta koja se treba promijeniti, već je to i njezina okolina, budući da to može biti ono što sprječava osposobljavanje (Hughes 2008; Bryant i McKay 2005) .

Radni terapeut vođen je standardima kako bi osigurao da je okolina dovoljno prilagođena kako bi omogućila sljedeće:

• · Povećati korisnikovu neovisnost
• · Minimalizira utjecaj na njihove aktivnosti
• · Smanjite rizik za pojedinca ili njegovatelje (MS Society 2009).

Terapeut će to postići tako što će najprije analizirati aktivnost kako bi identificirao koji su zahtjevi za izvedbom i kontekstualna razmatranja okoline u kojoj se zadatak treba izvršiti. Zatim će razmotriti koji su razlozi zašto korisnik ne može izvesti zadatak, kao što su njihova funkcionalna ograničenja ili kontekstualno okruženje (Birge James 2008).

Prilikom analize aktivnosti kuhanja, terapeut će razmotriti sljedeće točke –

• Pristupačnost unutar i oko kuhinje i može li se ona fizički promijeniti
• Ima li mjesta za sjedenje i odmor ili ima mjesta za invalidska kolica ako je potrebno
• Visina radnih površina
• Pristupačnost posuđa u ormarićima
• Koristili se već neka posebna oprema ili specijalna pomagala
• Postoje li potencijalne opasnosti koje bi mogle prouzročiti ozljede, poput opasnosti od spoticanja i padova
• Kakvo je osvjetljenje i može li se poboljšati kako bi se nadoknadilo eventualno oštećenje vida, kao što je korištenje različitih boja za smanjenje odsjaja ili povećanje kontrasta
• Kako mogu smanjiti probleme osjetljivosti na toplinu dok se radi s vrućim predmetima u kuhinji (Fasoli 2008).

Terapeut radi individualno sa svakim korisnikom kako bi odredio koje bi se promjene u okolini mogle napraviti kako bi im se omogućila aktivnost kuhanja, uzimajući u obzir i potrebe ostatka kućanstva koji koriste kuhinju (Bryant i McKay 2005). Također bi trebali uzeti u obzir trošak i način na koji se sredstva mogu nabaviti.

Omogućavanje kuhanja kroz nabavu opreme

Mogućnost održavanja ili vraćanja neovisnosti pojedinca kako bi im se omogućio siguran život kod kuće ne samo da će poboljšati njihovu sposobnost upravljanja svakodnevnim životnim aktivnostima, već će također uvelike poboljšati njihovo samopoštovanje i osjećaj učinkovitosti (Fasoli 2008). Upravo bi ovaj rehabilitacijski pristup naveo terapeuta da razmisli o korištenju aktivnosti kuhanja bitnog cilja, jer će omogućiti klijentu da vrati svoju neovisnost i mogućnost sudjelovanja u prijašnjim ulogama (npr majke ili partnera) (Fasoli 2008). Za korisnike s progresivnim stanjem kao što je multipla skleroza, opskrba opremom može pomoći u poboljšanju njihove trenutne razine funkcionalnosti i osigurati da bude dostupna u očekivanju budućih promjena u sposobnostima (Fasoli 2008).

Radni terapeut vodeći se standardima i NSF-om kako bi osigurao da će, kada mu se priskrbi oprema koja mu omogućuje kuhanje, da:

• Procijeniti korisnikove sposobnosti i podršku koju trenutno ima
• Razmotriti bi li nova oprema poboljšala njegov radni učinak
• Razmotriti i planirati njegove potencijalne potrebe u budućnosti
• Procijenite da li korisnik na siguran način mogao koristiti novu opremu
• Ukoliko je potrebno uključiti druge zdravstvene stručnjake
• Osigurati pregled i procjenu rizika opreme
• Osigurati da su korisnik i/ili njegovatelji pravilno obučeni o tome kako sami ili putem podrške koristiti opremu (MS Society 2009.)

Analizirajući aktivnost kuhanja, terapeut razmatra –

• Kako bi mogli poboljšati ograničeni raspon pokreta kako bi korisnik mogao dohvatiti i koristiti pribor za kuhanje, kao što je pribor s dugačkom drškom
• Kompenzacija za slabost i ograničenu izdržljivost pomoću opreme koja je posebno prilagođena da bude lakša
• Korištenje posuđa s ergonomski oblikovanim ručkama ili lonaca s dvostrukom ručkom što omogućuje korisniku bolji hvat
• Vizualna ili slušna pomagala koja mogu omogućiti klijentu da zapamti, isplanira i organizira što treba učiniti kako bi dovršio obrok
• Bi li mjesto za sjedenje, poput stolice, omogućilo korisniku redovite pauze kako bi smanjio umor i mogao dovršiti obrok (Fasoli 2008.).

Omogućavanje aktivnosti kuhanja prilagodbom zadatka

Klijenti kojima je dijagnosticirana multipla skleroza otkrit će da će njihova sposobnost upravljanja svakodnevnim životnim aktivnostima varirati zbog nepredvidivog tijeka bolesti. Prilagodba načina kuhanja omogućit će im da nastave obavljati svoju ulogu.

Radni terapeut vodeći se standardima u ovom će slučaju:

• Razmatra čimbenike kao što je umor i kako on može utjecati na njihovu radnu izvedbu
• Razmatra utječe li slabost na njihovu voljnu motoričku kontrolu i jesu li u opasnosti od razvoja kontrakture bilo kojeg zgloba
• Imaju li gubitak osjetila što znači da imaju poteškoća sa zadacima koji uključuju kontrolu fine motorike
• Je li njihova sposobnost da obave zadatak ugrožena bolom (MS Society 2009.).

Kada analizira aktivnost kuhanja, terapeut će pokušat prilagoditi zadatak na sljedeći način:

• Mijenjanje načina na koji se zadatak obavlja, kao što je pojednostavljenje načina kuhanja korištenjem smrznute ili unaprijed pripremljene hrane jer bi to smanjilo vrijeme potrebno za pripremu hrane i značilo da će biti manje koraka za svladavanje.  (Hagedorn 2005).
• Poticanje korisnika da uključi druge članove obitelji kako bi mu pomogli u nekim fazama zadatka.
• Poticanje korisnika da isplanira i organizira redoslijed zadatka kako bi se mogao odmoriti tijekom pripreme.

Omogućavanje aktivnosti kuhanja kroz učenje

Terapeut koristi principe referentnog okvira učenja s edukativnim pristupom kako bi korisniku omogućio da razvije strategije za upravljanje nepredvidljivošću svojih simptoma. Budući da umor ima učinak na njihove fizičke i mentalne sposobnosti, terapeut može poučiti korisnika da razmotri nove načine za pojednostavljenje zadatka i planiranje vremena tijekom zadatka kada može uzeti pauzu i sačuvati energiju. Također će nastojati riješiti kognitivne teškoće poput pamćenja i koncentracije.

Primjeri mogu uključivati:

• Smanjite količinu informacija koje korisnik treba zapamtiti
• Potaknuti ih da pripreme svu opremu koja im može zatrebati prije početka zadatka
• Podučavati strategije kao što su pravljenje bilješki, planiranje i redoslijed zadatka
• Naučiti ih kako koristiti vizualne ili slušne znakove kao što je alarm kako bi ih lakše zapamtili i planirali korake

Omogućavanje kuhanja putem biomehaničkih pristupa

Koristeći biomehanički referentni okvir, terapeut može upotrijebiti svoje znanje o ljudskoj anatomiji i kretanju kako bi omogućio sanaciju funkcionalnih teškoća klijenata (Hagedorn (2005). To će učiniti procjenom položaja klijenta tijekom kuhanja i razmatranjem je li se njihova funkcija može poboljšati prilagodbom ili poboljšanjem položaja ili pokreta tijela (Hagedorn (2005).

Primjer za to može biti:

• Može li se pokret eliminirati ili potaknuti boljim položajem naspram kuhinjske radne površine
• Je li kretanje ograničeno kada se savijaju, uvijaju ili posežu i može li se to poboljšati ili prilagoditi
• Mogu li koristiti dvije ruke umjesto jedne kada nose teške predmete kao što su lonci